Zahvaljujemo komšiji Zoranu Petkoviću, što je blagovoremeno reagovao i obavestio nas i javnost šta se dešava u ulici Šumadinska 10, Rasadnik u Plandištu.
Njegov tekst prenosimo u celosti:
„Ustavom Republike Srbije propisano je da je ljudsko dostojanstvo neprikosnoveno i da su svi su dužni da ga poštuju i štite, da je fizički i psihički integritet nepovrediv kao i da niko ne može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost, da svako ima pravo na zaštitu svog fizičkog i psihičkog zdravlja, te da građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, imaju pravo na socijalnu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva, kao i da se u tom pogledu invalidima pruža posebna zaštita…
Zašto sam ovo napisao.
Poslednjih dana i nedelja dva brata koja žive u našem komšiluku u Šumadinskoj 10 u Plandištu i zovu se Milan i Dragan Đorđevski a poznatiji su kao Mićo i Kale i korisnici su socijalne zaštite trpe maltretiranje nepoznatih osoba ili tačnije maloletnika i to tako što im lome roletne i prozore gađajući kamenjem, ciglama, flašama… Možda je to za njih šala, dečija igra, nestašluk ili ništa što bi u životima tih maloletnika bilo vredno pažnje ali u životu ova dva brata i čoveka to je izazvalo takav nemir da već danima ne spavaju, veliki strah se uvukao u njih a što je najgore iz tog straha mogla bi da se izrodi neka nepredviđena reakcija i da se desi neko zlo. Naravno da je i policija više puta obaveštena o tim događajima a današnja reakcija policije je bila da više ne dolazi i ne prijavljuje jer je dosadan. Nadam se da će što više roditelja ovo pročitati, zapitati se gde su im deca i šta rade, bez obzira koliko poverenje mi u njih imamo. Pozvao bih sve nadležne državne institucije da reaguju i stanu u zaštitu ova dva nezaštićena čoveka, ako već žive skromno i pošteno i nose svoj Krst da li neko ima pravo da ih maltretira, ponižava, muči, kinji…Malopre sam ih obišao i mogu da kažem da su veoma uznemireni, imaju strah da im neko kuću ne zapali kroz ta slomljena stakla… Nečija deca ovo rade, ne verujem da je želja roditelja da im deca budu ovakva…
Molim Vas razgovarajte sa svojom decom, sprečimo neko veće zlo…“
Još jednom, molimo policijski stanicu u Plandištu da reaguju na ova matretiranje od strane bilo koga!
U slučaju da Policijska stanica Plandište, nije nadležna za ovake i slične slučajeve, zamolio bih Vas da nas informišete kome da se obratimo!
Pogledajte, oštećenu kuću u kojoj žive oštećena lica: