Hram u Plandištu, ne samo da je pravi hram Pravoslavne crkve u ovom mestu, već je to i pravi hram u našem narodu posvećen Prepodobnom Rafailu Banatskom.
Kada je dobijena lokacija za gradnju hrama, projekad je dodeljen gospodinu Predragu Ristiću. Kamen temeljac je udaren i osvešten 1990 godine, na dan Predobrog Rafaila Banatskog do strane Episkopa banatskog Amfilohije, a iste godine izgrađeni su i temelji.
Izgradnja hram je prekinuta sve do 2004 godine.
Sada već penzionisani sveštenik protojer stavrofor Dušan Nišević najzaslužniji je izgradnju hrama.
Leta gospodnjeg 2006 godine, osvetili Episkop banatski Nikanor, Episkop osječko poljski, baranjski Lukijan i Vikarni Episkom hvostanski Atanisije.
Fresku na ulazu u crkvu je oslikao profesor Goran Janičijević sa Akademije za umetnost i konzervaciju, trenutno se oslikava unutrašnjost, izgradnja zvonika, parohijski dom, crkvene sale i palinice sveća, i ostalo.
O Prepodobnom Rafailu Banatskom
REPODOBNI otac Rafailo življaše u 16. i 17. veku. Podvizavaše se bogougodno i dugo u svetoj lavri Srpskoj Hilandaru na Atonskoj Gori.
U to vreme manastir Hilandar imađaše po Srpskim zemljama više svojih manastirskih metoha, među kojima i jedan metoh u Banatu, na prostoru današnjega grada Zrenjanina. Taj metoh je po svoj verovatnoći Hilandar dobio u svoj posed u vreme Srpskog despota Stefana Visokog (Lazarevića), koji je bio dobio mesto zvano Bečkerek u lični posed od ugarskog kralja Sigismunda.
U ovaj dakle manastirski metoh bi poslan od Hilandarskog bratstva prepodobni otac Rafailo radi nekog manastirskog poslušanja. Došavši u Banat, prepodobni se nastanio tamo za neko vreme na mestu gde se danas nalazi crkva Vavedenja Presvete Bogorodice (a to je mesto od najstarijih vremena poznato u Zrenjaninu kao manastir). Ovde se sveti Rafailo strogo podvizavaše, ne samo u vršenju naloženog mu manastirskog poslušanja, nego i u svim bogougodnim podvizima monaškog života, osobito u podvigu molitve i posta. Živeo je u jednoj maloj kolibi napravljenoj od obične trske, i tu se i prestavio mirno u Gospodu.
Zbog njegovih mnogih i samo Bogu poznatih podviga i vrlina, Gospod ga posetio blagodatnim darom čudotvorstva, koje se osobito projavilo po prestavljenju prepodobnoga.
Prestavio se prepodobni Rafailo i bio pogreben ia onom mestu gde se danas nalazi mala crkvica njemu posvećena, to jest na jugoistočnoj strani oltara velike Vavedenjske crkve u Zrenjaninu. Na tom mestu je uskoro po prestavljenju prepodobnog Rafaila bila podignuta najpre mala kapelica, pa je kasnije usled rušenja ona popravljana i proširivana.
Odmah po prestavljenju svetog Rafaila pobožni narod ovoga kraja počeo je dolaziti na grob prepodobnoga, osobito po loseljenju brojnijeg Srpskog življa u ove krajeve (posle seobe 1690. godine). Vernici i danas dolaze u crkvicu svetog Rafaila i tu dovode svoje bolesnike, koji onda prenoće u kapelici i tu im se čita Rafailova molitva, od čega po veri njihovoj bivaju isceljenja.
U manastiru pak Hilandaru, u oltaru sabornog hrama, nalazi se jedna starija ikona prepodobnog oca Rafaila, na čijoj se zadnjoj strani nalazi ovaj natpis: „Ovaj Sveti Rafail, rodom Srbin, sveštenoinok. Hilandarski, poslan na put na manastirsko poslušanje u Banat, i tamo se prestavi, i proslavi ga Bog čudotvorenjem od česnih njegovih moštiju onima koji mu dolaze sa verom“.
Molitvama prepodobnog oca našeg Rafaila Hilandarskog, svetitelja Banatskog, neka Gospod pomiluje i spase sve nas.
Amin