Patrijarh jerusalimski, sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdokiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg. Carica ih je prepolovila, pa jednu polovinu poslala Crkvi Svetih apostola u Carigrad, a drugu polovinu dala svojoj kćeri Evdoksiji, ženi Valentinovoj u Rim. Evdoksija je sazidala Crkvu Svetog Petra i položila u nju ove verige, zajedno sa onim u koje je sveti Petar, pred svoju smrt, bio okovan od opakog cara Nerona.
Narodna verovanja i običaji
Po narodnom verovanju od Verižnica (Časnih Veriga) nastaje blaže vreme, jer Bog usijanim verigama počinje da zagreva zemlju. U mnogim mestima, Verige se smatraju za veliki praznik. Kosovsko stanovništvo praznuje Verižnjake zbog kuge, u nekim selima zbog stoke, a stočari ih praznuju zbog stoke. Ko nosi odelo šiveno na Časne Verige, veruje se da će poginuti od groma.
Te verige čuvahu hrišćani koliko zbog uspomene na velikog apostola, toliko i zbog njihove celebne moći, jer se mnogi bolesnici izlečiše dodirom o njih.