Da li znate da od Beograda do Plandišta potrebno 1 sat i 45 minuta, odnosno vreme koje je potebno da se vratite par vekova unazad i doživite raskoš i lepotu života tadašnjih uglednih porodica?
Uputili smo se ka Plandištu kako bi se uverili u priču da ovo mesto krije veliko turističko blago, koga na žalost nema na kartama i turističkim rutama.
Kada smo prošli Konak, sa leve strane uski asfaltirani put, koji je vodio ivicom šume doveo nas je do dvorca Jagodić. Priča grofovske porodice Jagodić biće vam poznata ukoliko ste gledali seriju „Sva ta ravnica“. Dvorac je sagrađen davne 1835.godine. Objekat je privatizovan, a vlasnik ima planove da dvorac postane objekat visokog turizma. A u blizini dvorca nalazi se i šuma Koprivića, koja je zaštićena kao prirodna retkost. Ono što smo uspeli da saznamo jeste da svoj dolazak možete rezervisati putem sajta dvorca Jagodić, na kome možete pogledati i fotografije koje govore o unutrašnjoj raskoši ovog dvorca. Nažalost, mi smo ostali uskraćeni za to da se upoznamo sa enterijerom.
Put smo nastavili ka mestu Plandištu, ali smo ubrzo zastali, jer smo sa desne strane ugledali zamak. U pitanju je bio dvorac Kapetanovo. Dvorac je sagrađen 1904.godine, a sagradio ga je Botka Bela. Dvorac nosi ime po poslednjom predratnom vlasniku Milanu Kapetanovu. Unutrašnjost dvorca ostavila nas je bez daha. Imali smo utisak da se nalazimo u nekom zamku ili bečkom dvorcu. Dvorac Kapetanovo je privatizovan pre više godina i detaljno renoviran. Novi vlasnik planira da u njemu otvori hotel i restoran za klijentelu sklonu lovnom turizmu, a saznali smo da je u ovoj opštini lovni turizam itekako aktivan. Legenda, koja se vezuje za dvorac je tragična i vema mistična.
Meštani su nas uputili u mesto Hajdučica gde nas očekuje još jedan dvorac. Međutim, po ulasku u Hajdučicu videli smo tablu koja nas upućuje na manastir posvećen Svetim Arhangelima. Od monahinja, koje su prešle iz Manastira Mesić, da ovde borave, saznali smo da je manastir zadužbina Olge Jovanović, ćerke grođa Dunđerski.
Izgrađen je 1939.godine. U centru sela nailazimo na prelepi park, koji star više od 100 godina, sa retkim drvećem i prelepim jezerom ”Ribnjak”. Ali park najviše krasi dvorac Damanskin. Dvorac je sagradio 1911. godine Lazar Dunđerski, kao miraz svojoj ćerki Olgi. Ovde ćete čuti zanimljivu legendu o slikaru koji je pokušavao da naslika nekoliko slika za salon prelepog zamka Dunđerski. Saznali smo da se objekat koristi kao sedište administracije PDP „Hajdučica“. Seli smo u poslastičarnicu koja se nalazi u blizini, iako jejesen stigla nismo mogli da odolimo, a da ne probamo domaći sladoled. Ukoliko budete u blizini obavezno ga probajte.
Dvorci predstavljaju spomenik kulturnog dobra velikog značaja, a ukoliko imate sreće možda će biti i otvoreni za posetu, i ukoliko se prethodno niste najavili kod vlasnika.
Mi smo uživali u ovoj kratkoj poseti dvorcima i na kratko doživeli raskoš grofovskih porodica. Ne morate ići do velikih evropskih gradova kako bi videli raskošne dvorce, već isto možete videti u Južnom Banatu.
Da li Plandište, može biti turističko mesto, „Lepote Plandišta“, definitivno opština Plandište i okolina ima, sve predispozicije da postane jedno od turističkih mesta, potencijala sigurno ima, samo treba iskoristi sve kapacitete i mogućnosti.
Izvor Južni Banat